εὐλός

εὔλοφος

εὔλοχος
εὔ·λοφος, ος, ον :
1 qui a une belle aigrette, Soph. Aj. 1286 ; Hld. 7, 5 ||
2 docile au joug, patient, Lyc. 776 ||
3 au cou robuste, Anon. (Suid.).
Étym. εὖ, λόφος.